Po TKM-u postoji nekoliko vrsta vitalne energije:
* praroditeljska (nasljedna) ili YUAN - genetski određena energija na koju ne možemo uticati, a odgovorna je za bioritam
* energija održavanja - nutritivna (energija iz hrane) i čista (energija iz vazduha), koja dolazi putem disanja. Na tu energiju možemo uticati. Kako jedan njezin dio ima i odbrambene funkcije, odgovorna je za otpornost organizma.
Organi imaju svoje pripadajuće meridijane, to jest energetske kanale kojima teče vitalna energija. Cirkulacija energije počinje u meridijanu pluća (s rođenjem, prvim udahom i prvim plačem), dakle u grudnom košu, a završava u meridijanu jetara, jednom od organa eliminacije toksina. Krećući se kroz putanje 12 meridijana, energija kroz njih prođe za 28 minuta i 48 sekundi, odnosno 50 puta za 24 sata.
Tokom 24 sata svaki organ ima u određeno vrijeme (u trajanju od dva sata) svoj energetski minimum i maksimum. To ritmično kretanje energije naziva se unutrasnji biološki sat ili bioritam.
Šuplji ili yang organi su npr. želudac, tanko i debelo crijevo, žučni mjehur, mokraćni mjehur. U njima se energija stvara, pa s energetskog stajališta oni predstavljaju organe radionice ili proizvodne organe. Drugim riječima, zdrav probavni sistem prvi je faktor za obnavljanje vitalne energije. Ne zaboravimo da je sluznica tankog crijeva zadužena za apsorpciju hranjivih tvari koje će na kraju završiti u našim celijama.
Nasuprot njima su kompaktni ili yin organi (jetra, bubrezi, pluća, srce) u kojima se energija skladisti. To su organi riznice, jer je njihova funkcija čuvanje i distribucija asimilirane i akumulirane energije.
Preko šupljih yang organa, koji su u kontaktu s vanjskim svijetom, organizam dobija hranu i putem njih se odvija energizacija. Drugim riječima, pravilna funkcija i zdravlje probavnih organa osiguravaju najbrži način vraćanja i očuvanja naše energije, a pravilna prehrana povezana je s održavanjem funkcije imunološkog sistema
.
Energija na razini celije stvara se u njezinoj citoplazmi u energetskim centralama koje nazivamo mitohondriji, gdje se glukoza, naše pogonsko gorivo, pretvara u energetski prihvatljiv oblik za celiju - ATP (adenozin trifosfat). Pritom je od velike važnosti normalna funkcija celijske membrane, jer kroz nju prolazi sve što ulazi u celiju. Koliko je prenos kroz celijsku membranu važan za funkciju celije, svjedoči činjenica da neke celije troše i do 50 posto svoje energije samo u tu svrhu.
Dobra dinamika biohemijsko-fizioloških funkcija našeg organizma je matrica za očuvanje i obnavljanje vitalne energije. Dokaz naše vitalne energije je opipljiv puls, odnosno moždana (EEG) i srčana (EKG) strujanja. Primjerice, mozak, prosječne težine oko 1500 g troši petinu ukupne tjelesne energije i cjelokupne potrošnje kisika!